(Trebarjevo Desno kod Siska, 1871. – Zagreb, 1928.) Jedan od najznačajnijih hrvatskih političara i lider hrvatskog seljaštva, žrtva atentata u beogradskoj saveznoj skupštini. Zajedno s bratom Antunom utemeljio je Hrvatsku seljačku stranku, koja je zahvaljujući Radićevoj pragmatičnoj politici, bila najveći nositelj otpora velikosrpskoj hegemoniji u zajedničkoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno kasnijoj Jugoslaviji.
Zalagao se za poštovanje i prava hrvatskoga naroda, za pravo na samoopredjeljenje i stvaranje neutralne seljačke republike. Svojim političkim aktivnostima, slikovitim govorima i pisanom riječju, Radić je još za života stekao golemu popularnost i bio priznat kao vođa hrvatskoga naroda, a njegov HSS je ostavio dubok utjecaj na način političkog organiziranja i borbe hrvatskoga naroda za nacionalnu samostalnost demokratskim sredstvima. Ostao je zapamćen po poruci, izgovorenoj u Hrvatskom saboru 1918. „Ne srljajte kao guske u maglu!\" kojom je proročanski predvidio u kakvim će se političkim okolnostima naći hrvatski narod nakon što se ujedini s Kraljevinom Srbijom. Započeo je studirati pravo u Zagrebu, a nastavio u Pragu i Budimpešti. Još kao student postao je poznat zbog napada na mađarskog bana Khuena-Hedervaryja te paljenja mađarske zastave u prigodi posjeta Franje Josipa I. Zagrebu 1895.
Nakon izbacivanja sa sveučilišta unutar Austro-ugarske, studij nastavlja Parizu a putuje i u Rusiju. Nakon što je diplomirao u Parizu vraća se u Prag te surađuje s Tomášom Masarykom. Nakon povratka u domovinu bavi se novinarstvom. Shvativši da se hrvatska politička ideja mora temeljiti na uključivanju seljaštva u politički život, zajedno s bratom Antunom 1904. osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku. Zalažu se za rješavanje agrarnog, socijalnog i nacionalnog pitanja Hrvata u Monarhiji, uvođenje općeg prava glasa te formiranje treće slavenske teritorijalne cjeline unutar Austro-ugarske monarhije. U Hrvatski sabor je prvi put izabran 1908. Njegova stranka već 1921. godine postaje najveća hrvatska politička stranka na izborima za saveznu skupštinu te mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka. Često je zatvaran a na slobodi pokušava voditi mudru politiku zastupajući hrvatske interese, komunicirajući s inozemnim centrima moći a istodobno surađujući sa srbijanskim strankama u saveznoj skupštini.
Protivio se unitarističkom, centralističkom i monarhističkom režimu. Ipak 1925. prihvaća Vidovdanski ustav i srpsku dinastiju Karađorđevića, zahvaljujući čemu dobiva poziciju saveznog ministra, namjeravajući tako više učiniti za svoj narod. Njegova stranka tada mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka. Zbog neslaganja s politikom srpskih radikala, Radić već godinu kasnije daje ostavku a HSS 1927. istupa iz vlade. U oporbi je surađivao sa hrvatskim političarem srpskog podrijetla Svetozarom Pribičevićem, s kojim je osnovao Seljačko-demokratsku koaliciju. Borbu je nastavio kao oporbeni zastupnik u Narodnoj skupštini u Beogradu, gdje je na njega i skupinu hrvatskih zastupnika 20. lipnja 1928. pucao kraljev agent i zastupnik Srpske radikalne stranke Puniše Račića. Radić je smrtno ranjen a ubijeni su hrvatski zastupnici Pavle Radić i Đuro Basariček. To je bio presedan u europskoj politici. Pokopan je u arkadama zagrebačkog groblja Mirogoj. Njegov lik se nalazi na novčanici od 200 kuna.
>>Nikola Tesla: Čovjek koji je izumio XX. stoljeće
